Političke vrijednosti, stavovi i participacija mladih: kontinuitet i promjene

Ilišin, Vlasta (2005) Političke vrijednosti, stavovi i participacija mladih: kontinuitet i promjene. In: Mladi Hrvatske i europska integracija. Biblioteka Znanost i društvo (14). Institut za društvena istraživanja u Zagrebu, Zagreb, pp. 65-139. ISBN 953-6218-23-2

[img]
Preview
Text
Mladi hrvatske i europska integracija.pdf

Download (2790Kb) | Preview
Official URL: http://www.idi.hr/izdavastvo/knjige-i-studije/znan...

Abstract

Razmjerno ekstenzivna analiza političkih vrijednosti, stavova i političke participacije mladih omogućuje da se bolje objasne postojeći trendovi u odnosu mladih spram politike. Tome osobito pomaže usporedba sa starijima, kao i longitudinalno praćenje promjena unutar populacije mladih. Ovdje ćemo se osvrnuti na važnije tendencije i pokušati dokučiti njihove šire i dalekosežnije implikacije. Kada se svi dobiveni nalazi promatraju integralno, pokazuje se da razlike između mladih i starijih postoje, ali je tek manji dio njih znatnije izražen. Tako rezultati pokazuju da mladi više od starijih iskazuju povjerenje u medije. Nadalje, tolerantniji su spram niza društvenih pojava i skupina koje izazivaju prijepore u hrvatskoj i europskoj javnosti, senzibilniji su spram nacionalnih nejednakosti, zatim rat u većoj mjeri percipiraju kao glavni uzrok aktualnih teškoća, znatno više vjeruju u vlastitu generaciju kao društvenu snagu koja može pokrenuti pozitivne trendove, izražavaju veću spremnost za uključivanje u razne građanske akcije te više vjeruju da ih televizija i udruge mladih mogu pokrenuti za aktivno sudjelovanje u društvenim poslovima. Istodobno, mladi manje od starijih prihvaćaju vrijednosti demokratskog poretka, ali su i manje skloni harmoničnom shvaćanju politike, manje su socijalno osjetljivi, izražavaju manje povjerenja u institucije vlasti, među političkim prioritetima rjeđe ističu socioekonomske ciljeve i očuvanje tradicije, manje izabiru nemoral i kriminal u privatizaciji kao uzrok sadašnjih problema, u manjoj mjeri opažaju korupciju u svim područjima društvenog života (osim školstva), manje vjeruju u pozitivan doprinos stručnjaka i poduzetnika u prevladavanju kriznih trendova, manje su zainteresirani za politiku i manje participiraju u političkim strankama te manje vjeruju u mobilizatorsku ulogu demokratskog obrazovanja, volontiranja, političkih stranaka i nevladinih udruga, kao i u doprinos obitelji i obrazovnog sustava u stimuliranju društvenog angažmana mladih. Pobrojane razlike između mladih i starijih primarno se mogu protumačiti iz diskursa teorije životnih ciklusa. To znači da evidentirane razlike uglavnom proizlaze iz različitog ukupnog društvenog statusa mladih i starijih, a koji podrazumijeva da većina mladih još nije preuzela trajne društvene uloge i da su njihova neposredna iskustva ograničena na samo neka društvena područja. Iz toga slijedi da će se s njihovim sazrijevanjem i njihovom punom društvenom integracijom većina razlika naspram starijih izgubiti. Konvergenciji mladih i starijih pridonosi i zajedničko epohalno iskustvo, odnosno život u specifičnom sociopovijesnom razdoblju, što ima tendenciju niveliranja razlika. Eventualne generacijske razlike – koje u pravilu nastaju različitom recepcijom istih događaja i procesa – slabo su uočljive, i bit će ih moguće nedvojbeno detektirati tek kada današnja generacija mladih uđe u svoju zrelu dob i kada njihovi tadašnji stavovi budu uspoređivani sa stavovima novih naraštaja mladih. Tada će biti i jasnije koliko su neke danas postojeće razlike među mladima i starijima posljedica činjenice da većina starijih baštini iskustvo iz drukčijega poretka, što u određenoj mjeri formira njihov sadašnji sustav političkih vrijednosti, a koji se u nekim elementima, posebice vezanim za socijalne dimenzije, razlikuje od sustava političkih vrijednosti mladih. Odsutnost dubokih međugeneracijskih podvojenosti upućuje na to da, unatoč radikalnim promjenama koje su nastale raspadom starog i uspostavom novog društvenog i političkog poretka, mehanizam prenošenja političkih vrijednosti sa starijih generacija na mlađe funkcionira u primjetnoj mjeri zajedno s manjkavostima koje postoje i u izgrađenoj političkoj svijesti starijih. Pritom valja primijetiti da su stariji rezistentniji na moguće nepovoljne utjecaje iz okoline, a što se osobito vidi u njihovu boljem razumijevanju demokratskih pravila. Takva konstatacija ujedno sugerira da je Hrvatska ušla u stabilnije razdoblje društvenog razvoja, što je i za očekivati kada se iz rane faze tranzicije prijeđe u fazu demokratske konsolidacije. Pokazalo se, dakle, kako mladi u Hrvatskoj nešto manje prihvaćaju tradicionalne vrijednosti nego stariji, ali su na nekim područjima isto toliko konzervativniji od svojih europskih vršnjaka. Na to ukazuje veća orijentiranost mladih Hrvatske na obitelj i manja tolerancija nekih pojava i skupina u suvremenom društvu. Pri tome, socijalna participacija hrvatske mladeži je na nižoj razini, što manje govori o njihovoj nezainteresiranosti, a više o nemogućnosti hrvatskog društva da izađe u susret potrebama mladih za realizacijom njihovih socijalnih potreba. Treća komparativna razina uključuje praćenje promjena nastalih unutar hrvatske mladeži između 1999. i 2004. godine. Rekapitulacija dobivenih nalaza pokazuje da je u promatranom razdoblju među mladima poraslo, ionako relativno visoko, prihvaćanje gotovo svih ustavnih načela, kao i harmonično viđenje politike i institucionalno povjerenje, dok se nerad, nedisciplina i neodgovornost u većoj mjeri nego ranije percipiraju kao društveni problem. Recentni podaci također pokazuju da mladi danas više opažaju postojanje obrazovnih, spolnih i dobnih razlika, kao i pogoršanje političke zastupljenosti svih marginalnih skupina. S druge strane, oslabilo je razumijevanje sukoba i demokratskih pravila (osobito uloge opozicije), smanjilo se isticanje kriminala u pretvorbi i privatizaciji kao problema, mladi sada manje opažaju postojanje socijalnih i vjerskih razlika, oslabio je i socijalni aktivizam i politička participacija, a smanjilo se i viđenje uključivanja u podmlatke političkih stranaka i osnivanja autonomnih stranaka mladih kao oblika aktivnosti koje bi mogle pridonijeti aktivnijem sudjelovanju mladih u društvu. Navedene promjene tendencijski vode daljnjoj društvenoj, prvenstveno političkoj, (samo)pasivizaciji i marginalizaciji mladih, a osobito je intrigantno što oni ne razumiju političku kompeticiju u dovoljnoj mjeri, odnosno njezinu važnost. Ako je u prvoj fazi tranzicije to bilo razumljivo – kako s obzirom na ratne prilike, koje potiču homogenizaciju, tako i s obzirom na odsutnost demokratske tradicije i monopolizaciju vlasti od strane jedne političke opcije – nakon 15 godina provedenih u višestranačkom demokratskom sustavu dobiveni rezultati nisu toliko razumljivi. Stoga možemo pretpostaviti da su neki elementi funkcioniranja političkog sustava i ponašanja političkih aktera takve naravi da u mladih stvaraju uvjerenje kako je demokracija, kojoj je sukob političkih interesa imanentan, zapravo tek manje važna forma bez obvezujućih pravila i procedura. To svakako upućuje i na manjkavosti u procesu političke socijalizacije mladih, čime se posebno aktualizira potreba institucionaliziranoga obrazovanja za demokraciju. Drugim riječima, ako starije generacije, socijalizirane u drukčijem političkom poretku, ipak ne mogu u optimalnoj mjeri obaviti prenošenje vrijednosti na nove naraštaje, i ako je funkcioniranje političkih institucija još uvijek obilježeno brojnim “ dječjim bolestima” demokracije, onda je obrazovanje, koje će razvijati građansku kompetenciju, nužno. Uostalom, i u zemljama koje ne oskudijevaju demokratskom tradicijom obrazovanje za građanska prava i demokraciju permanentan je proces koji se značajnim dijelom odvija putem primjerenih školskih programa. Podaci također pokazuju da se u određenoj mjeri smanjila i socijalna osjetljivost mladih, što je zacijelo posljedica socijalizacije u društvu koje teži tržišnoj kompeticiji i maksimalizaciji profita. Popratne posljedice su – osobito uz nepostojanje razvijenih instrumenata socijalne države, a nakon loše provedenog prestrukturiranja gospodarstva – produbljivanje socijalnih nejednakosti i pad životnog standarda velikog dijela stanovništva. Sazrijevajući tako u društvu u kojem je socijalna osjetljivost potisnuta u drugi plan, mladi također postaju nedovoljno osjetljivi na pitanje socijalne pravde u (re)distribuciji značajno ograničenih resursa. Mladi odrastaju u okruženju u kojem im i posredno i neposredno iskustvo govori kako je važan osobni uspjeh, a za njega, ili njegov izostanak, odgovornost je također osobna. Naglašena orijentacija na kompeticiju i individualizacija postignuća slabi socijalnu osjetljivost i solidarnost s gubitnicima društvene transformacije. Međutim, tijekom nekoliko posljednjih godina poraslo je prihvaćanje Ustavom zacrtanih temeljnih političkih vrijednosti. To je veoma važan nalaz jer tako visoko, i k tome poraslo vrednovanje liberalno-demokratskih načela, vodi pretpostavci da hrvatsko društvo ipak izlazi iz anomije u kojoj se našlo ulaskom u tranzicijsko razdoblje. Ostavljajući po strani brojne događaje iz društvene i političke prakse koji svjedoče o čestom kršenju, zanemarivanju ili reduciranom tumačenju ustavnih načela, ostaje izrazito visoka konvergencija sustava političkih vrijednosti mladih (kao i starijih) s oficijelno proklamiranim političkim vrijednostima. To, dakako, ne jamči usklađeno i primjereno ponašanje nositelja vlasti i građana, ali svakako predstavlja nužnu razinu konsenzusa oko načela na kojima treba graditi pluralističko društvo i demokratski politički poredak. Kontinuitet tendencija ustanovljenih i u prethodnim istraživanjima potvrđuju nalazi da mladi nisu monolitna grupa kada su u pitanju prihvaćanje političkih vrijednosti, iskazivanje političkih stavova i razina političke participacije. Sistematizirani podaci pokazuju, doduše, da mladi teže homogenosti u visokom prihvaćanju ustavnih vrijednosti i demokratskih stavova, raširenom opažanju socijalnih i sociokulturnih nejednakosti, izrazitom doživljavanju političkog statusa kao marginalnog i osrednjoj spremnosti na uključivanje u razne građanske akcije. Istodobno, najveće diferenciranje prisutno je u pogledu ionako ne osobito prisutne tolerancije spram većine promatranih društvenih pojava i skupina, percepciji nezaposlenosti kao najvažnijeg društvenog problema i uzroka postojećih teškoća, osrednjem opažanju postojanja političkih nejednakosti te iskazanom slabom interesu za politiku, kao i viđenju uloge “ dijaspore” u hrvatskom političkom životu. Kada se ti rezultati promatraju integralno, pokazuje se da mlade međusobno ponajviše diferencira stupanj postignutog obrazovanja i socioprofesionalni status. Obrazovni status i inače u svim društvenim istraživanjima zauzima poziciju obilježja koje najviše utječe na stavove ispitanika, a ovdje je zanimljivo ponajviše zato što se takvim pokazuje i u skupini mladih od kojih se mnogi još nalaze u procesu obrazovanja. Dakako, osnovno podvajanje zbiva se između najniže i najviše kvalificiranih, pri čemu dio mladih sa srednjim obrazovanjem teži rezultatima akademski obrazovane mladeži. U tim je slučajevima ponajprije riječ o studentima, a činjenica je da je obrazovanje u velikoj mjeri povezano upravo sa socioprofesionalnim položajem mladih koji u istom opsegu utječe na njihovu diferencijaciju. Rezultati su pokazali da su na jednoj strani najčešće studenti, a na drugoj učenici i često nezaposleni mladi. I dok kod učenika možemo pretpostaviti da će s maturacijom doći do promjena, ostaje pitanje nezaposlenih, koji se čine kao podskupina mladih koja se trajnije smjestila na društvene i političke margine. Značajan utjecaj na raslojavanje mladih imaju stranačka identifikacija, spol, dob, regionalna pripadnost i stupanj obrazovanja oca. Ova skupina obilježja ukazuje na utjecaj različitih tipova socijalizacije, uz stupanj (ne)zrelosti mladih. Drugim riječima, odrastanje u obiteljima različitog socijalnog statusa i regijama različitog stupnja razvijenosti i različitih kulturalnih tradicija, rezultira formiranjem različitih stavova mladih. Uz to je očito da na području odnosa spram politike još uvijek djeluju diferencirani modeli socijalizacije žena i muškaraca, pridonoseći opstojnosti već dobro poznatih spolnih razlika. Kao što je i logično kada je riječ o sferi politike, stranačka identifikacija je važan element polarizacije jer u sebi sadrži i različita ideološka opredjeljenja, ali i razlike u socijalnom profilu stranačkih pristaša. Najmanje utjecajnim obilježjima pokazali su se rezidencijalni status, provenijencija i religijska samoidentifikacija. Ti trendovi ukazuju na stanovito slabljenje utjecaja ruralno-urbanih razlika, a što je i za očekivati u suvremenom društvu, u kojemu mediji premošćuju prometne, infrastrukturne, kulturološke i ine razlike. Slab utjecaj religijske samoidentifikacije posredno govori o slabljenju veze između usvojenosti religijskih vjerovanja i manifestiranja religijske pripadnosti, čime se gube neke razlike između religiozne i nereligiozne mladeži. Međutim, udio vjernika je toliki da njihovi stavovi dominantno određuju glavni smjer opredjeljivanja mladih, a što onda upućuje na jačanje utjecaja religije na općoj ravni. Utoliko je upitno može li se najmanji utjecaj religije na političke stavove mladih promatrati kao indikator slabljenja povezanost politike i religije, koja je na ovim prostorima tradicionalno prisutna. Sve navedene diferencijacije mladih moguće je sažeti ocrtavanjem dvije velike, razmjerno polarizirane skupine. Jednu skupinu čine mladi višeg obrazovanja i socijalnog porijekla (natprosječno obrazovani otac, urbana sredina, razvijene regije), studenti, prosječno stariji, uglavnom nereligiozni i pristaše HNS-a i SDP-a – dakle, socijalno kompetentnija mladež koja naginje ideološko-političkim opcijama lijevoga centra. Drugu skupinu čine prosječno najmlađi ispitanici, poglavito učenici te nezaposleni nižega postignutog obrazovanja i lošijega socijalnog porijekla (otac nižih kvalifikacija, ruralni milje, slabije razvijene regije), deklarirani vjernici i simpatizeri HDZ-a, ali i HSP-a i HSS-a. U ovom slučaju, dakle, ocrtava se profil socijalno inferiornije mladeži koja inklinira strankama smještenim na desnom polu ideološko-političkog spektra. Socijalno kompetentnija omladina je liberalnija, kritičnija prema društvenoj realnosti i političkim akterima, pri čemu manifestira i veće uvažavanje demokratskih institucija i procedura, a što je indikator važnosti povoljnijih okolnosti u procesu političke socijalizacije. Kako je neke od tih okolnosti nemoguće mijenjati ciljanim akcijama i kampanjama, opet se obrazovanje nameće kao najprikladniji kanal usvajanja znanja i informacija koje mogu pridonijeti izgrađivanju osviještenih građana, kojima je teže manipulirati i instrumentalizirati ih za neke dvojbene partikularne političke ciljeve. Promjene u polarizaciji mladih upućuju na to da su se u posljednjih nekoliko godina produbili teritorijalno-kulturalni i ideološko-kulturalni rascjepi, pri čemu postoje indicije da će i socioekonomski rascjep jačati. Nejednak pristup postojećim društvenim resursima današnjih mladih generirat će nejednak društveni status u njihovoj zreloj dobi, odnosno prednosti stečene u startu (mladosti), jamstvo su zauzimanja boljih društvenih pozicija u budućnosti. Otuda se može očekivati širenje i produbljivanje procesa socijalnog raslojavanja koje, ako nije korigirano mehanizmima što nastoje, barem u procesu osposobljavanja mladih za preuzimanje trajnih društvenih uloga, osigurati jednakost šansi u pristupu društvenim resursima (ponajprije obrazovanju), može biti pogubno za optimalni razvoj relativno nerazvijenog društva s malim brojem stanovnika. Time se želi reći da je ljudski kapital ono s čim takve zemlje, među kojima je i Hrvatska, trebaju vrlo promišljeno i odgovorno postupati i u što trebaju maksimalno ulagati. Između ostaloga, i na način da se što više građana, posebice mladih, stimulira za aktivno sudjelovanje u društvenom procesima i institucijama. Na koncu, rezultati dobiveni u ovom istraživanju mogu se sažeti u tendencije i konstatacije šire naravi. Prvo, politička kultura mladih u nizu aspekata svjedoči o približavanju potrebnim demokratskim standardima – posebice u pogledu prihvaćanja temeljnih liberalno-demokratskih vrijednosti i načelne spremnosti na društveni angažman – ali su njihova društvena moć i socijalni kapital na niskoj razini. Drugo, mladi su svjesni svoje društvene i političke marginaliziranosti, te prepoznaju cijeli spektar mjera koje bi mogle pridonijeti tome da zadobiju stanovitu moć i postanu aktivni građani, kako je to i poželjno u demokratskom društvu, ali nedovoljno koriste kanale socijalne i političke promocije koji su im na dispoziciji. I treće, mladi se od starijih ne razlikuju u tolikoj mjeri da bi se moglo govoriti o generacijskom jazu, a još manje sukobu. No, mladi su se ipak pokazali nešto liberalnijima, fleksibilnijima i tolerantnijima, a što je svakako argument da bi trebali dobiti i/ili osvojiti odgovarajući društveni prostor za iskazivanje vlastitih stavova i htijenja. Sličnost sa starijima mogla bi umiriti one društvene strukture koje se pribojavaju da aktiviranje mladih može završiti radikalizacijom političkog života koju je teško kontrolirati. Ista ta međugeneracijska sličnost može biti razočaravajuća za one društvene strukture koje veliku nadu polažu u inovativni potencijal mladih i njihovu sposobnost da budu nositelji potrebnih promjena. Neovisno o mogućim strahovima i željama starijih, valja pretpostaviti da u populaciji mladih ima dovoljno latentnih potencijala koji bi u povoljnijem društvenom okruženju više došli do izražaja. Nastanku takvog okruženja moglo bi pomoći saznanje da je hrvatskom društvu na putu u Europsku uniju nužno aktiviranje svih društvenih resursa, pa tako i potencijala mladih, kao najvitalnijeg i za promjene najotvorenijeg segmenta društva.

Item Type: Book Section
Additional Information: Language: Croatian. - Title in English: Political values, attitudes and participation of youth: continuity and changes. - Book editor: Vlasta Ilišin.
Uncontrolled Keywords: Demokratske vrijednosti, percepcija društvenih i političkih problema, politička participacija i potencijal mladih (democratic values, perception of social and political problems, political participation and youth potential)
Subjects: H Social Sciences > HM Sociology
J Political Science > JA Political science (General)
Depositing User: Karolina
Date Deposited: 04 Jan 2017 13:04
Last Modified: 04 Jan 2017 13:24
URI: http://idiprints.knjiznica.idi.hr/id/eprint/627

Actions (login required)

View Item View Item