Ilišin, Vlasta and Mendeš, Ivona (2005) Mladi i Europska unija: percepcija posljedica integracije. In: Mladi Hrvatske i europska integracija. Biblioteka Znanost i društvo (14). Institut za društvena istraživanja u Zagrebu, Zagreb, pp. 197-252. ISBN 953-6218-23-2
|
Text
Mladi hrvatske i europska integracija.pdf Download (2790Kb) | Preview |
Abstract
Odnos građana prema procesu europske integracije i Europskoj uniji dinamična je kategorija, koja varira od zemlje do zemlje i od razdoblja do razdoblja. Na promjene stavova utječu, kako zbivanja na razini EU, tako i procesi u svakoj pojedinoj zemlji. No, unatoč razlikama i promjenama, postoje tendencije trajnije naravi koje objašnjavaju odnos građana prema procesima i institucijama ujedinjene Europe. Utoliko i podaci prikupljeni na uzorku mladih i starijih u Hrvatskoj početkom 2004. godine omogućuju uvid, ne samo u tadašnje stavove, koji su više ili manje podložni promjenama, nego i u trendove koji omogućuju dobivanje znanstvenih spoznaja o istraživanom predmetu. U ovoj je analizi odnos ispitanika prema europskoj integraciji i EU ispitivan brojnim indikatorima, pri čemu je naglasak stavljen na percepciju posljedica priključivanja Hrvatske Europskoj uniji. No, ispitivani su i drugi aspekti odnosa prema Europi i EU koji predstavljaju širi kontekst za razumijevanje percepcije posljedica ulaska u Uniju. Dobiveni rezultati pokazuju da je većina mladih i starijih u Hrvatskoj imala zapravo neutralnu sliku o EU – iako je više onih s pozitivnom nego s negativnom slikom – a logično je pretpostaviti da se ta neutralnost može razmjerno lako promijeniti pod utjecajem raznih faktora. Čak je oko devet desetina ispitanika početkom 2004. podržavalo integraciju Hrvatske u Europsku uniju. Među njima je bilo najviše euroskeptika, tj. onih koji smatraju da se od pridruživanja previše očekuje. Istodobno, euroentuzijasta (koji očekuju svekolike dobrobiti od pridruživanja) i eurorealista (koji drže da je integracija neminovna za opstanak malih zemalja) bilo je znatno manje. Dominacija euroskeptika ponovo upozorava na nestabilnost odnosa prema EU, na kojeg mogu djelovati konkretna zbivanja i u EU i u samoj Hrvatskoj. Međutim, usprkos iskazanoj skepsi, dvije trećine ispitanika očekivalo je da Hrvatska najkasnije do 2010. postane ravnopravna članica Unije. Iskustva i drugih tranzicijskih zemalja pokazala su kako na putu u ujedinjenu Europu stoje brojne teškoće. Naši su ispitanici te teškoće podjednako adresirali i na Hrvatsku i na EU, s tim da je od 1999. do 2004. među mladima porastao broj onih koji naglašavaju odgovornost EU, a smanjio se broj onih koji ističu odgovornost Hrvatske. Međutim, za utvrđivanje odnosa spram europske integracije i ulaska Hrvatske u Uniju, najvažniji su nalazi o očekivanim pozitivnim i negativnim posljedicama nakon integriranja Hrvatske u EU. Ponovno i mladi i stariji očekuju više prednosti nego nepoželjnih posljedica. No, pritom se pokazalo kako je tijekom pet godina među mladima došlo do blagog opadanja pozitivnih, a rasta negativnih očekivanja. Usprkos tim tendencijama, očekivanja mladih su pozitivnija od očekivanja starijih. Najveća pozitivna očekivanja registrirana su na individualnom i sociokulturnom planu, dok je opao socioekonomski entuzijazam. Dapače, upravo se zbog socioekonomske nepripremljenosti Hrvatske za ulazak u razvijeno europsko okruženje očekuje najviše negativnih posljedica. Uvid u percepciju društvenih i političkih posljedica hrvatske integracije u Europsku uniju ostvaren je pomoću još niza pokazatelja. Tako je ispitivanje očekivanog razvoja EU u narednih deset godina pokazalo da samo mogućnost olakšanih putovanja, rada, studiranja i života u Europi očekuje većina ispitanika, pri čemu se mladi tom mišljenju priklanjaju u dva od tri slučaja. No, u priličnoj mjeri pribojavaju se troškova integracije za Hrvatsku i pogoršanja položaja poljoprivrednika. Stariji ispitanici očekuju više društvenih problema nego mladi, uključujući i veću razinu nezaposlenosti. Negativne posljedice po vlastitu zemlju, mladi u Hrvatskoj također slabije percipiraju, nego što je to slučaj s njihovim vršnjacima u Uniji. Vezano uz bojazni od izgradnje ujedinjene Europe i Europske unije, ustanovili smo da se mladi u Hrvatskoj najviše boje kraja hrvatske valute i porasta kriminala, a najmanje potencijalnog gubitka socijalnih privilegija. Stariji ispitanici, s druge strane, konzistentno pokazuju veću razinu straha u svim ispitivanim elementima. Strahovi ispitanika iz proširene EU nešto su drugačiji – najviše je izražena bojazan od transfera radnih mjesta u druge zemlje, porasta kriminala i trgovine drogom, poteškoća za poljoprivrednike i cijene koju zbog izgradnje EU njihova zemlja mora platiti. I mladi i stariji ispitanici iz Hrvatske, manje su od Europljana zabrinuti za gubitak nacionalnog identiteta, jezika i socijalnih privilegija. Jedna od najvažnijih komponenti izgradnje Europe i EU jest proces proširenja, premda aktualna kriza u koju je zapao europski integracijski proces može rezultirati zastojem u tempu i njegovu opsegu. Svi naši ispitanici naglašavaju višestruke koristi od proširenja EU, zatim slijedi pozitivan utjecaj proširenja po Hrvatsku, a nisko su vrednovani napori hrvatskih vlasti za ulazak u Uniju. Stariji sve navedene stavove prihvaćaju više od mladih, pri čemu i više vrednuju hrvatske kvalitete. Gotovo dvije trećine ispitanika iz zemalja kandidata za EU su, s druge strane, 2002. godine visoko ocijenili sve potencijalne pozitivne posljedice proširenja EU, ali je četvrtina pokazala i bojazan od mogućeg porasta nezaposlenosti u svojoj zemlji. Eventualno pridruživanje Hrvatske Europskoj uniji značit će i promjenu u načinu donošenja odluka, u smislu da će se neke donositi na nacionalnoj razini, a neke zajednički s EU. Naši su se ispitanici u tom pogledu pokazali vrlo spremnima za integraciju, jer ih većina misli da bi četiri petine promatranih područja trebalo biti predmetom zajedničke odluke Hrvatske i EU. Jedina područja u kojima bi, po mišljenju mladih ispitanika, Hrvatska trebala samostalno odlučivati jesu prihvaćanje izbjeglica, pravosuđe, kultura, poljoprivreda i ribarstvo te policija. Europljani o istom pitanju imaju različito mišljenje, pa tako za dvije trećine navedenih poslova misle da bi ih njihova zemlja trebala obavljati zajedno s EU, dok bi samostalno trebala odlučivati u područjima sprječavanja kriminala mladih, urbanog nasilja, zatim u obrazovanju, osnovnim pravilima o medijima, o zdravstvenoj i socijalnoj skrbi te o nezaposlenosti. Posebno je indikativna percepcija potencijalnih dobitnika i gubitnika hrvatskog članstva u EU. Različite društvene skupine su na osnovi percepcije mladih grupirane u potencijalne gubitnike integracije (npr. poljoprivrednici, umirovljenici, radnici, nezaposleni), potencijalne dobitnike integracije (kao što su stanovnici glavnog grada i nekih regija, te mladi, ali i svi građani Hrvatske), te sigurne dobitnike integracije koji su i najbolje pripremljeni za ulazak Hrvatske u EU (stručnjaci, oni koji govore strane jezike, politička elita, menadžeri, velike tvrtke). Pokazalo se, zapravo, da mladi najvećim dobitnicima integracije u EU smatraju one društvene skupine koje su i u današnjim hrvatskim okvirima u razmjerno boljem položaju, a oni čiji je sadašnji položaj nezavidan i kojima bi bolja budućnost bila najpotrebnija, percipirani su kao potencijalno najmanji dobitnici. Ohrabrujuće je tek to što mladi same sebe svrstavaju u potencijalne dobitnike, što znači da smatraju kako postojeće sposobnosti i potencijali njihove generacije samo trebaju optimalne okolnosti da bi se iskazali u punoj mjeri. Kako su ljudi koji govore strane jezike percipirani kao sigurni dobitnici ulaska u Uniju, posebno smo ispitali i taj aspekt pripremljenosti za proširenje. Podaci o znanju stranih jezika ne oduševljavaju pretjerano, osobito kad se usporede sa znanjem stranih jezika mladih u EU. Na prvom je mjestu, dakako, engleski jezik. No, za razliku od europskih rezultata gdje slijedi znanje francuskog, u Hrvatskoj je drugi najčešći strani jezik njemački. Mladi oba ta jezika više znaju nego stariji ispitanici, dok su u lošijem položaju kad je riječ o ostalim ispitivanim stranim jezicima (talijanski, francuski i ruski). U ovom smo istraživanju ustanovili i to kako je oko tri četvrtine naših ispitanika ponosno na činjenicu da su građani Hrvatske, dok je nešto preko polovice mladih i nešto manje starijih ponosno zbog činjenice da su Europljani. Mladi su ti koji su nešto kritičniji spram nacionalnog identiteta i istodobno prednjače u pozitivnom vrednovanju svog europejstva. No, najzanimljiviji nalaz jest da svi hrvatski ispitanici osjećaju manje nacionalnog ponosa od stanovnika Europske unije, dok je razumljivo da ispitanici iz EU više ističu svoj ponos što su Europljani. Odgovori ispitanika na pitanje o sadržaju pojma “ građanin Europske unije” pokazuju da ni mladi ni stari nemaju koherentno poimanje građanstva u EU. Ipak, pravo na rad, život i studij u bilo kojoj članici EU predstavlja ključne elemente shvaćanja tog građanstva i kod mladih u Hrvatskoj i kod onih iz same Unije. I kod mladih i kod starijih ispitanika u Hrvatskoj najmanje se važnim pokazalo opće aktivno pravo glasa, bez obzira radi li se o izborima za Europski parlament, za nacionalna ili za lokalna predstavnička tijela. Samo jedan od četiri ispitanika iz Hrvatske smatra da će od hrvatskog članstva u EU imati osobne koristi, dok skoro polovica mladih i trećina starijih ispitanika o tome nema definirano mišljenje. Jasno je da je taj osjećaj usko vezan uz pitanje osobnog značenja Europske unije za ispitanike, pri čemu ni mladi ni stariji nemaju homogenu percepciju značenja EU. Samo se jedan odgovor javlja u natpolovičnom broju slučajeva – EU je način stvaranja bolje budućnosti za mlade, dok je malu potporu dobila tvrdnja da EU znači nekakvu “ europsku vladu” , nadređenu nacionalnim državama koje su članice Unije. Za razliku od mladih Hrvatske, mladi iz zemalja Unije najviše naglašavaju slobodu kretanja, dok je vremenom upravo pojam “ europske vlade” postao izraženiji u stavovima europske mladeži. I kod mladih u Hrvatskoj i kod mladih u EU, podjednako je nizak strah od eurobirokracije, gubitka kulturne raznolikosti i utopizma europske ideje. Zaintrigirani čestom javno isticanom zabrinutošću o brojnim odlascima mladih, osobito visokoobrazovanih ljudi u inozemstvo, smatrali smo da je potrebno istražiti spremnost naših ispitanika da neko vrijeme ili zauvijek provedu u inozemstvu. Prema našim podacima, dvije petine mladih željelo bi dulje vrijeme živjeti (i raditi ili studirati) u inozemstvu, dok bi zauvijek tamo otišla četvrtina hrvatske mladeži. Želja mladih da steknu određena znanja, materijalna sredstva i iskustva u inozemstvu nije upitna, posebice ako znamo da su mladi i inače najmobilniji i najfleksibilniji segment društva. No podatak da četvrtina mladih želi zauvijek napustiti zemlju (pri čemu neće svi to i učiniti) jest zabrinjavajući kada ga promatramo iz rakursa ljudskog kapitala koji je za opstojnost i optimalan razvoj male zemlje, kao što je Hrvatska, izuzetno važan. Usto, važno je napomenuti da je u petogodišnjem razdoblju porastao postotak mladih koji bi u inozemstvo išli zauvijek, uz odgovarajuću priliku, ali i bez takve prilike, što je indikator nepovoljnih trendova u društvenom razvoju Hrvatske. Stariji ispitanici, s druge strane, pokazuju veću konzervativnost prema mogućem odlasku svoje djece u neku od zemalja Unije, s tim da su ipak spremni pristati na njihovo studiranje i usavršavanje u EU, a samo oko 14% njih bi željelo da se njihova djeca trajno nastane ili cijeli radni vijek provedu u nekoj od zemalja članica Europske unije. Analiza diferenciranja mladih u njihovu odnosu spram europske integracije i EU pokazala je da korištena socijalna obilježja imaju ograničen utjecaj. Drugim riječima, mladi su relativno homogeni u svom doživljaju ujedinjene Europe i očekivanjima od pridruživanja Hrvatske Europskoj uniji. No, stanovite razlike postoje, a one su ponajviše uvjetovane stranačkom identifikacijom, socioprofesionalnim statusom, regionalnom pripadnošću i religijskom samoidentifikacijom. Iz toga slijedi da najviše utjecaja na stavove spram procesa europske integracije imaju ideološko-politička opredjeljenja te konkretan društveni status i specifičnosti šire sredine. Tako se pokazalo kako su pristaše stranaka lijevog centra, učenici i studenti, stanovnici razvijenijih regija i nereligiozni ispitanici skloniji EU i procesu integracije, pri čemu više naglašavaju pozitivne posljedice i potencijalne dobiti od hrvatskog pridruživanja Uniji nego što iskazuju bojazni od negativnih posljedica. Takvi su, ali u nešto manjoj mjeri, i mladi muškarci, akademski obrazovani, mladi urbanog porijekla i/ili domicila, dok su dobne razlike unutar mladih nekonzistentne. Otuda se najkraće može reći kako se veća socijalna kompetencija mladih odražava i na formiranje stabilne i konzistentne proeuropske orijentacije. Kako tu skupinu čini ipak manjina mladih, očito je da je nužan veliki trud zagovornika integracije, osobito vladajućih političkih aktera, kako bi za taj cilj uvjerljivim argumentima pridobili i onu većinu mladih koja je kolebljiva i utoliko podložna utjecajima, često i oprečne naravi. Na kraju se mogu izdvojiti dvije najvažnije tendencije koje proizlaze iz rezultata istraživanju o odnosu mladih prema procesu europske integracije. Prva pokazuje da je mlada generacija u Hrvatskoj prepoznata – i od strane mladih i od strane starijih – kao jedan od potencijalno najvećih dobitnika procesa europske integracije i, u tom kontekstu, pridruživanja Hrvatske Europskoj uniji. Drugi trend pokazuje da mladi u odnosu na starije konzistentno demonstriraju izraženiju proeuropsku orijentaciju. Obje ove tendencije sugeriraju da su potencijali mladih resurs s kojim treba ozbiljno računati na putu Hrvatske u EU, a potom i njezinom adekvatnom razvoju u novom okruženju. Utoliko bi, uz sve ostale štete koje bi nastale zaustavljanjem procesa proširenja EU, jedna od nepoželjnih posljedica bila i slabljenje motivacije i eurooptimizma mladih u Hrvatskoj. Negativne posljedice bile bi utoliko veće, jer bi te komponente, u povoljnijim okolnostima – kojima bi pridonijela i sigurnost ulaska Hrvatske u EU – mogle biti iskorištene kao jedan od važnijih generatora razvoja zemlje, koji nikako da krene u željenom smjeru.
| Item Type: | Book Section |
|---|---|
| Additional Information: | Language: Croatian. - Title in English: Youth and European Union: perception of the consequences of integration. - Book editor: Vlasta Ilišin. |
| Uncontrolled Keywords: | Mladi, Hrvatska, Europska unija, europska integracija (youth, Croatia, European Union, European integration) |
| Subjects: | H Social Sciences > HM Sociology J Political Science > JA Political science (General) |
| Depositing User: | Karolina |
| Date Deposited: | 04 Jan 2017 13:07 |
| Last Modified: | 08 Sep 2022 12:03 |
| URI: | http://idiprints.knjiznica.idi.hr/id/eprint/628 |
Actions (login required)
 |
View Item |
