Obiteljske okolnosti mladih

Potočnik, Dunja (2017) Obiteljske okolnosti mladih. In: Generacija osujećenih: mladi u Hrvatskoj na početku 21. stoljeća. Biblioteka Znanost i društvo (40). Institut za društvena istraživanja, Zagreb, pp. 31-73. ISBN 978-953-6218-76-9

Full text not available from this repository. (Request a copy)
Official URL: http://www.idi.hr/izdavastvo/knjige-i-studije/znan...

Abstract

Obitelj je, uz školu, vršnjačke skupine i masovne medije, mjesto najsnažnije izloženosti socijalizacijskim utjecajima i prijenosa vrijednosti, stavova, znanja i vještina. Socioekonomski status obitelji i resursi s kojima obitelj raspolaže, kao i društvene grupe i mreže u koje su članovi obitelji uključeni, uvelike određuju ishode psihofizičkog, obrazovnog i karijernog razvoja pojedinaca. U istraživanju statusa obitelji mladih u Hrvatskoj polazišna točka je teza kako je obitelj kao žarišna točka oblikovanja mlade osobe također podložna utjecajima društvenih, ekonomskih i političkih transformacija kroz koje određena zemlja prolazi, što neumitno utječe i na promjenu strukture obitelji. Navedene interakcije određuju u kakvoj će zajednici mlada osoba odrasti, kakvu će zajednicu sama odabrati te kakav će biti socijalni i ekonomski status koji će zauzimati. U istraživanju ovih interakcija fokusirali smo se na dvije komponente sadašnjeg i budućeg socijalnog statusa mladih u Hrvatskoj: 1) opću socijalnu sliku mladih: stupanj obrazovanja mladih i njihovih roditelja, bračni status mladih i njihovih roditelja, broj članova obitelji mladih i broj vlastite djece i 2) ekonomsku podlogu socijalnog statusa mladih: prosječan prihod po kućanstvu i članu obitelji, stambeni status mladih te radni status roditelja. Od odabranih četrnaest nezavisnih varijabli deset se pokazalo visoko značajnijima u diskriminiranju mladih: regionalna i rezidencijalna pripadnost, stupanj obrazovanja ispitanika i njihovih majki i očeva, socioprofesionalni status ispitanika, radni status majke i oca te prosječan prihod po kućanstvu i članu kućanstva. Kada je o oblicima zajednice u kojima žive roditelji današnje generacije mladih i samih mladih riječ, prevladava brak, odnosno većina mladih odrasta ili je odrasla u cjelovitim obiteljima, a sami mladi u 8, 5% slučajeva žive u braku i manje od 5% u partnerskoj zajednici, dok ih 85% još nisu u (izvan)bračnoj zajednici. Ovakvi obrasci sugeriraju bliskost tradicionalnom modelu, jer na razini EU veći broj mladih u braku nego u partnerskoj zajednici, osim u Hrvatskoj, nalazimo još samo u Poljskoj, Luksemburgu, Rumunjskoj, Litvi i Malti. Navedeno ne iznenađuje jer iako su hrvatske obitelji tijekom proteklih nekoliko desetljeća prošle kroz značajne transformacije, još uvijek nije došlo do napuštanja tradicionalnog modela bračne zajednice, što je posljedica relativno visoke tradicionalnosti u stavovima i djelovanju, povlačenja žena iz svijeta rada nakon što zasnuju obitelj te nefleksibilnih oblika zapošljavanja koji vrlo rijetko dopuštaju zapošljavanje u nepunom radnom vremenu. U skupini mladih koji su već stupili u bračnu zajednicu i imaju djecu najveći je broj onih koji su vjerojatno završili svoje formalno obrazovanje, tj. onih s trogodišnjom strukovnom školom, što implicira sinhronizirani obrazac odrastanja u kojem mladi ulaze u novu životnu fazu tek po zatvaranju prethodne, u ovom slučaju obrazovanja. Među značajnijim prediktorima bračnog i roditeljskog statusa ispitanika nalazi se i stupanj obrazovanja roditelja, koji je obrnuto proporcionalan pojavnosti braka i djece u populaciji mladih. Značajan je i radni status roditelja jer više mladih u braku i s vlastitom djecom nalazimo u slučaju umirovljeničkog statusa majke i oca, što tumačimo ne samo prosječno višom dobi tih ispitanika, nego i raspoloživim slobodnim vremenom koje potencijalne bake i djedovi mogu uložiti u pomaganje svojoj djeci i unucima. U domeni resursa razmatrali smo stupanj obrazovanja mladih i njihovih roditelja te radni status roditelja, a zaključci idu u prilog već potvrđenom trendu niske socijalne prohodnosti, odnosno visoke socijalne reprodukcije zahvaljujući kojoj u Hrvatskoj mladi visokoobrazovanih roditelja i sami imaju visoke šanse steći isti stupanj obrazovanja. Nalazi ovoga istraživanja su posebno zabrinjavajući kada je riječ o mladima starijima od 19 godina, čiji roditelji imaju niže obrazovanje, a koji ni sami nisu uspjeli završiti srednju školu - riječ je o trećini mladih starijih od 19 godina koji imaju niže obrazovane majke i desetini onih čiji očevi imaju niže obrazovanje. Pritom je među niže obrazovanim mladima njih oko 5% u braku, a 9% ima i vlastitu djecu. Takvi su podaci u skladu s analizom Eurostata (2014) po kojoj čak 91% Hrvata koji su odrasli u teškom socioekonomskom položaju i u odrasloj dobi zadržavaju isti status. Osim visoke stope socijalne reprodukcije, u Hrvatskoj perzistira i prostorna podjela s obzirom na postignuti obrazovni status, jer najveći udio visokoobrazovanih mladih nalazimo u Istri i Primorju, te Gradu Zagrebu, dok Istočna Hrvatska ima čak triput manje registriranih visokoobrazovanih od Istre i Primorja i čak dvostruko veći udio niže obrazovanih mladih od Grada Zagreba. Stupanj obrazovanja roditelja statistički je značajno vezan i uz njihov radni status i obiteljske prihode. Tako u profil obitelji visokog socioekonomskog statusa ulaze visokoobrazovani zaposleni roditelji, s visokoobrazovanom zaposlenom djecom ili djecom studentima. Njihovi mjesečni prihodi prelaze 10.000 HRK, a po članu obitelji imaju na raspolaganju više od 3.000 HRK. Njima nasuprot nalaze se nezaposleni roditelji nižeg stupnja obrazovanja ili završene srednje strukovne škole, čija djeca u prosjeku najčešće imaju završenu srednju strukovnu školu i također su nezaposlena, a mjesečno na raspolaganju imaju između 3.000 i 5.000 HRK, odnosno oko 1.000 HRK po članu obitelji. Druga dava obilježja koja značajno determiniraju socioekonomski status obitelji – regionalna i rezidencijalna pripadnost - čine to na način da obitelji najvišeg statusa natprosječno nalazimo u Zagrebu te Istri i Primorju, dok su s druge strane obitelji iz Istočne Slavonije, i to mahom iz ruralnih područja. Ekonomska kriza, koja je u zadnjih osam godina dodatno osiromašila hrvatske građane - koji ionako komparativno stoje lošije od većine drugih građana EU - umanjila je šanse mladih za stambeno osamostaljivanje. U Hrvatskoj, zemlji u kojoj mladi tradicionalno prolongiraju odlazak iz roditeljskog doma što je dulje moguće, po čemu drže prvo mjesto među svojim europskim vršnjacima, trenutno tri četvrtine mladih živi s roditeljima, po desetina je smještena u prostoru koji je njihovo ili partnerovo vlasništvo ili su podstanari, a broj mladih koji žive u učeničkom ili studentskom domu izrazito je nizak. Pritom su razlike između mladih očekivane: najmlađi ispitanici najčešće žive s roditeljima, među podstanarima je najviše studenata, a vlastiti prostor u najvećem broju posjeduju zaposleni ispitanici visokog obrazovanja. U zaključku ove analize bitno je istaknuti nekoliko elemenata obiteljskih okolnosti, odnosno oblika zajednice u kojima žive mladi i njihovi roditelji te njihova socijalnog i ekonomskog položaja. Riječ je o elementima koji predstavljaju opće mjesto u sociološkim analizama, no to ne umanjuje njihovu važnost. Prvenstveno se radi o nalazu po kojem je brak još uvijek prevladavajući model života u Hrvatskoj, s prosječnim brojem djece koji ne omogućuje toliko željeni demografski rast. Sljedeći zaključak vezan je uz jednu od često analiziranih tema u Hrvatskoj u posljednjih nekoliko godina – izrazitu socijalnu stratifikaciju, koja dio mladih ostavlja sa sniženim šansama za postizanje višeg socioekonomskog položaja od onog njihovih roditelja, a time i sniženom kvalitetom života. U tom je smislu u Hrvatskoj na djelu oštra podjela između mladih čiji su roditelji u prosjeku visokoobrazovani i zaposleni te žive u urbanim centrima Istre i Primorja ili Zagreba, i mladih čiji roditelji najčešće imaju strukovno ili niže obrazovanje, nezaposleni su i žive u ruralnim naseljima Istočne Slavonije. Osim ta dva jasno suprotstavljena socijalna profila u deprivilegirane mlade ulaze i oni s čitavim varijetetom osobina, ovisno o konstelaciji osobina obitelji porijekla te osobnog stupnja obrazovanja i socioprofesionalnog statusa. Generalno gledano, a u skladu s nalazima prethodno referiranih istraživanja, niti ovdje analizirani rezultati ne pružaju temelje za zaključak kako će se ukupan status obitelji u kojima žive mladi u Hrvatskoj u dogledno vrijeme poboljšati. Navedeno implicira nepovoljne utjecaje relativno lošeg statusa mladih po šire društvo, i to u smislu perzistirajuće niske stope fertiliteta, prolongiranja ulaska u brak i zakašnjelog stambenog osamostaljivanja mladih. Takvi trendovi idu u prilog zaključku kako se sadašnja generacija mladih u Hrvatskoj može opisati pojmom koji se već dulje vrijeme koristi u sociološkoj teoriji – „bumerang generacijom“. Jer, i nadalje ćemo imati značajan udio mladih koji se bilo zbog obeshrabrenosti poteškoćama samostalnog života, bilo zbog nemogućnosti pronalaska ili zbog gubitka posla, nakon ionako kasnog osamostaljivanja od roditeljskog doma, vraćaju u taj isti dom i postaju dijelom višegeneracijskih obitelji, često opterećenih lošim socioekonomskim perspektivama. Stoga u nedostatku adekvatne institucionalne potpore, a o čemu govori A. Akarp (2011), i nadalje možemo očekivati perpetuiranje sadašnjih obrazaca i nezadovoljavajuće kvalitete obiteljskog života u Hrvatskoj.

Item Type: Book Section
Additional Information: Language: Croatian. - Title in English: Youth family circumstances. - Book editors: Vlasta Ilišin, Vedrana Spajić Vrkaš.
Uncontrolled Keywords: Mladi, obitelj, fertilitet, obrazovanje, socijalni status, međugeneracijska mobilnost (youth, family, fertility rate, education, social status, intergenerational mobility)
Subjects: H Social Sciences > HM Sociology
Depositing User: Karolina
Date Deposited: 19 Mar 2018 11:01
Last Modified: 19 Mar 2018 11:01
URI: http://idiprints.knjiznica.idi.hr/id/eprint/801

Actions (login required)

View Item View Item