Istraživačko učenje kao sredstvo i cilj prirodoznanstvenog obrazovanja: psihologijska perspektiva

Ristić Dedić, Zrinka (2013) Istraživačko učenje kao sredstvo i cilj prirodoznanstvenog obrazovanja: psihologijska perspektiva. In: Metodike u suvremenom odgojno-obrazovnom sustavu. Akademija odgojno-obrazovnih znanosti Hrvatske, Zagreb, pp. 256-274. ISBN 978-953-96308-0-3

Text 2013 Ristić Dedić.pdf Download (1MB)

Abstract

IN CROATIAN: Suvremeno prirodoznanstveno obrazovanje stavlja izraziti naglasak na sudjelovanje učenika u istraživačkim aktivnostima kao obrazovni cilj te promiče induktivno, istraživačko učenje kao ono koje, uz konstrukciju vlastitog razumijevanja svijeta, kod učenika razvija istraživačke vještine, ali i širi spektar vještina (vještine samostalnog, samoregulirajućeg učenja, komunikacijske vještine, vještine rada u grupi itd.), djelujući istovremeno na povećanje znatiželje i interesa učenika za znanost. Uključivanje učenika u istraživačke aktivnosti i (samo)upravljanje istraživačkim procesom shvaća se i kao sredstvo (metoda učenja i poučavanja), i kao obrazovni cilj sam po sebi. Osim stjecanja znanja, odnosno razumijevanja sadržaja znanosti te razvijanja istraživačkih vještina, kroz sudjelovanje učenika u istraživačkim aktivnostima razvija se i razumijevanje prirode znanosti i znanja. U hrvatskom osnovnoškolskom obrazovanju istraživačko učenje je načelno prepoznato kao obrazovni cilj u programima prirodoznanstvenih predmeta, ali nije sustavno implementirano u obrazovnu praksu. Korištenje istraživačkog učenja u nastavi uobičajeno se svodi na povremene demonstracijske pokuse koje provode nastavnici u svrhu ilustracije vlastitih tvrdnji ili na učeničko izvođenje pokusa «po receptu», bez prave mogućnosti za zauzimanje aktivne uloge u konstrukciji vlastitog znanja i korištenje istraživačkih vještina i viših kognitivnih procesa. U ovakvome obrazovnom kontekstu, u kojem se učenicima ne pruža prikladno obrazovno iskustvo za razvoj kognitivnih i metakognitivnih vještina i strategija potrebnih za učinkovito istraživačko učenje, opravdano se postavlja pitanje razvijenosti i mogućnosti razvoja tih vještina i strategija. Psihologijska istraživanja razvijenosti znanstvenog razmišljanja kod djece i adolescenata pokazuju da je sudjelovanje učenika u ponavljanim situacijama istraživačkog učenja ključno za razvoj istraživačkih i metakognitivnih vještina i strategija. Pokazuje se, međutim, da samo uvježbavanje istraživačkih vještina i strategija nije optimalna metoda učenja za većinu učenika, već je potrebno izravno jačati metakognitivne vještine i znanja o cilju i strategijama istraživačkog rada. --------------- IN ENGLISH: Contemporary science education strongly promotes pupils’ participation in inquiry activities as an educational goal. It advocates for inductive, inquiry learning as a means for building pupils’ own constructions of reality and strengthening inquiry skills, while at the same time developing a wider range of skills (self-regulated learning skills, communication skills, team work etc.) and stimulating the growth of curiosity and interest of pupils for science. Pupils’ participation in inquiry activities and the (self)-regulation of the inquiry learning process are conceptualised as a means (learning and teaching method) and as an educational goal per se. Through participation in inquiry activities, pupils acquire conceptual knowledge i.e. develop an understanding of science content and inquiry skills in addition to developing their understanding of the nature of science and the nature of knowledge. In Croatian primary education, inquiry learning is formally accepted as an educational goal in the teaching programmes for the natural science subjects, but is not systematically implemented in teaching and learning practices. In our classrooms, use of inquiry learning is typically limited to the occasional demonstration of experiments made by the teacher to illustrate his/her claims or to pupils’ execution of experiments by the book, with no real opportunity for assuming an active role in the construction of pupils’ own knowledge and the use of inquiry skills and higher cognitive processes. In such an educational context, in which there are not enough educational experiences for the development of cognitive and metacognitive skills and strategies needed for effective inquiry, it is reasonable to question the possibilities for the development of these skills and strategies. Psychological research on the development of scientific reasoning in children and adolescents indicate that pupils’ repeated participation in inquiry learning is vital for the development of inquiry and metacognitive skills and strategies. However, evidence indicates that the mere practice of inquiry skills and strategies does not represent the optimal learning method for most pupils and that it is necessary to directly boost metacognitive skills and meta-task and meta-strategy understanding.

Item Type:	Book Section
Additional Information:	Title in English: Inquiry learning as a means and a goal in science education: a psychological perspective.
Uncontrolled Keywords:	Istraživačko učenje, znanstveno razmišljanje, istraživačke vještine, metakognitivne vještine (inquiry learning, scientific reasoning, inquiry skills, metacognitive skills)
Subjects:	B Philosophy. Psychology. Religion > BF Psychology
Depositing User:	Karolina
Date Deposited:	17 Mar 2015 10:55
Last Modified:	26 Aug 2025 16:37
URI:	http://idiprints.knjiznica.idi.hr/id/eprint/184

Actions (login required)

View Item