Svirčić Gotovac, Anđelina (2019) A proposition for bottom-up local community participation through digital mapping. In: Technopolitics in urban regeneration: co-creating public space: international conference + summer school 2019, 24 jun - 06 jul 2019, ISCTE-IUL, Lisbon: [proceedings]. ISCTE-IUL, Lisbon, pp. 214-222. ISBN 978-989-781-129-6
|
Text
Svirčić Gotovac 2019.pdf Download (6Mb) | Preview |
Abstract
IN ENGLISH: Europeanisation and European urbanistic standards (urban sustainability) have been present in Croatia, as the youngest member, for only a few years, and more declaratively than in practice. Urban renewal, revitalization of cities’ centers and gentrification are therefore intensive processes, primarily economic in nature (with an increased real-estate value), and mostly beneficial for urban policy makers and holders of economic power (investors). Such renewal is often very partial and inconsiderate towards the quality of urban living for citizens, who are mostly excluded from participation without a possibility to influence the future appearance and purpose of space. This is also particularly problematic in peripheral city parts, smaller local communities or neighborhoods, in which residents’ everyday needs are inadequately met. Inadequate infrastructural equipment or reduced public or green areas threaten the basic citizens’ right to well-being. It is therefore possible to strengthen urbanity, as a fundamental measure of a more or less achieved urban living, only through citizens’ greater influence in a bottom-up participation process. Models of bottom-up urban public space design strategies should be adjusted to enter directly into the community and strive towards assisting its residents in making their space more acceptable on everyday level. In the Croatian spatial system, participation is weak, because commercialization and privatization are at the forefront of directing post-socialist countries’ urban development. In this context, the value of public spaces and interests is often destroyed. Examples of civic laboratories as possible models of local community action through applying digital technology would therefore be useful and could serve as examples of good bottom-up practice. Given the massive presence of the Internet and social networks, the main idea is to involve citizens in digital platforms and to design, with urban sociologists’ and architects’ assistance, preliminary research of the situation in every particular neighborhood. The results would be presented, with citizens’ consent, to urban policy and administration representatives to facilitate collaboration. On-line networking of residents and then on-line questionnaires or interviews would initiate the next inevitable phase of bringing residents closer. Such collaboration would motivate residents, but also make city authorities aware of the need to ‘leave the office’ and respond more openly to citizens’ demands, e.g. for improved waste removal and sorting, built or repaired parks and play-grounds, expanded green areas, increased citizens’ traffic safety, etc. Such digital mapping of community and citizens’ principal needs would mean an attempt to improve participation and extend its duration through phases (problem detection, collaboration and implementation). The institutional city authorities’ to-date ambivalence towards citizens can indeed be challenged more easily through digital technology because it implies the possibility of greater democratization. This is why it is important and long-term useful to develop models of civic laboratories, as fundamental participation models, upon which the future appearance and development of cities will depend. --------------- IN CROATIAN: Proces europeizacije i europski urbanistički standardi (urban sustainability) na primjeru HR, kao najmlađe članice, prisutan je tek nekoliko godina i više na deklarativnoj razini nego u praksi. Stoga su primjerice procesi urbane obnove i revitalizacije središta gradova, te gentrifikacije, intenzivni i prvenstveno ekonomske naravi (s povećanom vrijednošću nekretnina) te imaju najveću korist za nositelje urbane politike i nositelje ekonomske moći (investitore). Često je takva obnova vrlo parcijalna i ne uzima u obzir kvalitetu urbanog života za same građane. Oni su uglavnom izostavljeni iz participacijskog procesa i nemaju mogućnost utjecanja na budući izgled i namjenu prostora. To je posebno problematično i u drugim dijelovima grada, manjim lokalnim zajednicama ili susjedstvima, koji na svakodnevnoj razini nedovoljno ispunjavaju potrebe stanovnika. Neadekvatna infrastrukturna opremljenost ili smanjeni javni ili zeleni prostori postaju ugroženi te ugrožavaju i osnovno pravo građana na dobar život. Stoga je urbanitet, kao temeljnu mjeru više ili manje dostignutog urbanog života, moguće ojačati jedino uz veći utjecaj građana u procesu participacije odozdo. Modeli in bottom-up urban public space design strategies trebali bi biti prilagođeni direktnom ulazu u community i nastojati pomoći stanarima da prostor učine prihvatljivijim na svakodnevnoj razini. U hrvatskom prostornom sustavu postoji slab proces participacije jer procesi komercijalizacije i privatizacije (posljedice su poslovna i stambena preizgrađenost) predvode smjer urbanog razvoja postosocijalističkih zemalja. U tom je kontekstu vrijednost javnih prostora i javnih interesa često destruirana. Stoga bi primjeri civic laboratories kao mogućih modela akcije u lokalnoj zajednici kroz korištenje digitalne tehnologije bili korisni i mogli poslužiti kao primjeri dobre prakse odozdo. S obzirom na masovnu prisutnost interneta i društvenih mreža osnovna ideja je da se građani uključe u digitalne platforme te uz stručnu pomoć urbanih sociologa i arhitekata primjerice, osmisle preliminarna istraživanja o stanju u svakom pojedinom kvartu. Dobiveni rezultati u suglasnosti s građanima predstavili bi se predstavnicima urbane politike i administracije kako bi lakše ostvarili suradnju. On-line povezivanje stanara te zatim ispunjavanje on-line ankete ili intervjua prvenstveno bi bile pokretač i za sljedeću fazu koja je nezaobilazna i uključuje upoznavanje i zbližavanje stanovnika samih. Takvom bi se suradnjom pokrenulo stanovnike, ali i osvijestilo gradsku upravu da mora 'izaći iz ureda' i otvorenije odgovarati na zahtjeve građana, primjerice za boljim odvozom i razvrstavanjem otpada, gradnjom ili popravljanjem parkova i dječjih igrališta, povećanjem zelenih površina, povećanja sigurnosti građana u prometu itd. Takvim svojevrsnim digitalnim mapiranjem zajednice i najvažnijih potreba građana pokušalo bi se poboljšati proces participacije i produžiti njegovo trajanje po fazama (faza detektiranja problema, faza suradnje i faza realizacije). Korisno bi bilo usporediti postojeće pozitivne europske primjere participativnih modela kao što su portugalski, španjolski, slovenski, a kako bi se mogli primijeniti i hrvatski lokalni prostor. Dosadašnja podijeljenost institucionalne gradske vlasti spram građana uz digitalnu se tehnologiju zasigurno lakše može pokušati mijenjati jer ona u sebi nosi i mogućnost veće demokratizacije. Upravo je zbog toga važno i dugoročno korisno razvijati modele civic laboratories kao temeljnih participativnih modela o kojima će ovisiti budući izgled i razvoj gradova.
| Item Type: | Book Section |
|---|---|
| Additional Information: | Language: English. - Title in Croatian: Prijedlog participacije u lokalnoj zajednici kroz digitalno mapiranje potreba odozdo. - Book editors: Alexandra Paio, Ana Carolina Cardoso, Ana Carolina Farias, Ana Catarina Graça, Laura Pomesano. |
| Uncontrolled Keywords: | Bottom-up participation model, on-line networking of residents model, community (neighborhood), Croatia (participacija 'odozdo', model on-line povezivanja stanovnika, zajednica (susjedstvo), Hrvatska) |
| Subjects: | H Social Sciences > HM Sociology |
| Depositing User: | Karolina |
| Date Deposited: | 11 Feb 2020 09:03 |
| Last Modified: | 11 Feb 2020 09:03 |
| URI: | http://idiprints.knjiznica.idi.hr/id/eprint/877 |
Actions (login required)
 |
View Item |
